Osnovne aktivnosti ERS
Kada se odluke kompanije donose na nadnacionalnoj razini, nacionalni sustav informiranja i konzultiranja ne dozvoljava radnicima u različitim Zemljama članicama da zajedno organiziraju informacije i izraze svoje stavove ili zabrinutosti o ovim transnacionalnim pitanjima. Zakonodavstvo EU o ERS ima za cilj premostiti jaz između sve transnacionalnije prirode odlučivanja u kompanijama i nacionalno definiranih i nacionalno ograničenih prava radnika na informiranje i konzultiranje. ERS promoviraju zajedničko razumijevanje transnacionalnih izazova s kojima se suočavaju velike multinacionalne kompanije i uključivanje zaposlenika u donošenje odluka, s ciljem razmjene informacija o mogućim rješenjima, olakšavanja njihove provedbe i povećanja utjecaja strateških odluka koje donosi poslodavac.
Njihov potencijal treba u cijelosti iskoristiti u sadašnjem kontekstu digitalne i ekološke dvojne tranzicije i sveobuhvatne industrijske promjene.
Definicija informiranja i konzultacija
Članak 1 Direktive o ERS
Informiranje i konzultiranje zaposlenika odvija se na odgovarajućoj razini upravljanja i zastupanja, u ovisnosti od teme o kojoj se raspravlja. U tu svrhu, nadležnost Europskog radničkog vijeća i djelokrug postupka za informiranje i konzultiranje zaposlenika reguliranih ovom Direktivom bit će ograničeni na transnacionalna pitanja.
Članak 2 Direktive o ERS
„Informiranje” je priopćavanje informacija od strane poslodavca predstavnicima zaposlenika kako bi im se omogućilo upoznavanje s određenim predmetom i njegovom procjenom; informacije moraju biti dostavljene u takvo vrijeme, na takav način i s takvim sadržajem koji su odgovarajući kako bi omogućili predstavnicima zaposlenika da izvrše detaljnu procjenu njegovih mogućih efekata i, gdje je potrebno, pripremiti konzultiranje s nadležnim tijelom poduzeća na razini Zajednice ili grupe poduzeća na razini Zajednice;
„Konzultiranje” je uspostavljanje dijaloga i razmjene mišljenja između predstavnika zaposlenika i središnjeg rukovodstva ili bilo koje prikladnije razine rukovodstva, u takvo vrijeme, na takav način i s takvim sadržajem koji omogućava predstavnicima zaposlenika izraziti mišljenje na temelju pruženih informacija o predloženim mjerama na koje se konzultacije odnose, ne dovodeći u pitanje odgovornosti rukovodstva, i u razumnom roku, što se može uzeti u obzir u okviru poduzeća na razini Zajednice ili grupe poduzeća na razini Zajednice;
Točka 22. preambule Direktive o ERS
Definicija „informiranja“ mora imati u vidu cilj omogućavanja predstavnicima zaposlenika provedbu odgovarajućeg pregleda, što znači da se informacije moraju dostaviti u odgovarajuće vrijeme, na odgovarajući način i s odgovarajućim sadržajem, bez usporavanja procesa donošenja odluka u poduzećima.
Točka 23. preambule Direktive o ERS
Definicija „konzultacija“ mora imati u vidu cilj omogućavanja izražavanja mišljenja koje će biti korisno za proces donošenja odluka, što znači da se konzultacije moraju održati u odgovarajuće vrijeme, na odgovarajući način i s odgovarajućim sadržajem.
Radnicima i njihovim predstavnicima mora biti zagarantirano informiranje i konzultiranje na odgovarajućoj razini upravljanja i zastupanja, u ovisnosti od teme o kojoj se raspravlja. Da bi se ovo postiglo, nadležnost i djelokrug djelovanja Europskog radničkog vijeća mora biti različit od nadležnosti nacionalnih predstavničkih tijela i mora biti ograničen na transnacionalna pitanja.
U okviru svojih dužnosti, članovi ERS su obvezni izvještavati o radu ERS predstavnicima zaposlenika ili, u nedostatku odgovarajućih struktura, radnoj snazi u cjelosti (Vidjeti Direktivu o ERS, točku 10.2). Nije dovoljno ograničiti obvezu izvještavanja na opću izjavu koju zajednički izdaju rukovodstvo i ERS nakon sastanaka ERS. Članovi ERS ne bi trebali biti lišeni mogućnosti osobno komunicirati sa zaposlenima koje zastupaju bez miješanja od strane rukovodstva. Predstavnici zaposlenika će obično koristiti uspostavljena nacionalna tijela za zastupanje zaposlenika za izvještavanje onima koje zastupaju.
Direktiva o ERS nije od velike pomoći u definiranju toga koje informacije su povjerljive i kako se s njima postupa. Njezin članak 8. ostavlja Zemljama članicama da se bave ovim pitanjem. Dijalog koji se odvija u okviru ERS mora biti otvoren i transparentan. Povjerljivost mora pokrivati samo one informacije koje su eksplicitno i opravdano označene kao takve. Tretiranje svake informacije kao povjerljive nije prihvatljivo jer bi spriječilo članove ERS da ispunjavaju svoje dužnosti, osobito u komunikaciji s nacionalnim zaposlenicima ili tijelima zastupanja zaposlenika. Kako bi se izbjegla zlouporaba klasifikacije informacija kao povjerljivih, središnje rukovodstvo mora pružiti objašnjenje zašto takve informacije moraju ostati povjerljive i koliko dugo. Ova obveza (također za vanjske stručnjake) mora se nastaviti primjenjivati i nakon isteka mandata članova ERS, ali samo onoliko dugo koliko informacija ostaje poverljiva.
Pitanja za samoprocjenu:
- Kako je informiranje i konzultiranje definirano u Direktivi o ERS?
- Kako osigurati učinkovit proces informiranja i konzultacija?
- Kako se Direktiva o ERS bavi pitanjima povjerljivosti?
