Uvod u ERS
Europska radnička vijeća (ERS) su stalna tijela koja omogućavaju informiranje i konzultiranje zaposlenika u transnacionalnim kompanijama s ispostavama u najmanje dvije zemlje Europske unije. Mogućnost njihovog osnivanja uspostavljena je Direktivom o Europskim radničkim vijećima iz 1994. godine (Direktiva 94/45/EZ), koja je naknadno ažurirana i poprimila je oblik Direktive 2009/38/EZ.
Glavni motivi za uspostavljanje ovakvog mehanizma bili su potreba za odgovorom radnika na razvojne procese globalizacije u svjetskoj ekonomiji i potreba za većom integracijom u Europsku uniju, također i u smislu socijalnog dijaloga. S većom internacionalizacijom djelatnosti kompanija, potrebna je razina socijalnog dijaloga koja odgovara razini odlučivanja unutar kompanije i time balansira poziciju poslodavca i zaposlenika. Europska radnička vijeća uvela su novu europsku razinu industrijskih odnosa. Oni predstavljaju prvu istinski europsku instituciju koja zastupa interese na razini transnacionalne kompanije. Oni također odražavaju potrebu da se odgovori na europeizaciju kompanija koje se pojavljuju s jedinstvenog europskog tržišta. Na taj način oni dopunjuju postojeće nacionalne kanale informiranja i konzultacija.
ERS su tijela koja zastupaju zaposlenike sa sjedištem u EU u okviru multinacionalnih kompanija. Preko njih, zaposleni u poduzećima ili grupa poduzeća koja posluju u dvije ili više Zemalja članica trebaju biti informirani i konzultirani o transnacionalnim pitanjima koja ih se tiču. ERS igraju važnu ulogu u usuglašavanju ekonomskih i društvenih ciljeva u okviru jedinstvenog tržišta, osobito u svijetu rada koji se mijenja. ERS stvaraju vezu između zaposlenika u istoj kompaniji ili grupi u različitim Zemljama članicama i pružaju strukturu koja omogućava učinkovit dijalog između središnjeg rukovodstva i predstavnika radnika unutar ovih subjekata.
Osnivanje Europskih radničkih vijeća (ERS) je ključno za olakšavanje komunikacije, informiranja i konzultacija između multinacionalnih kompanija i njihovih zaposlenika. Međutim, mnoge organizacije se suočavaju s izazovima u uspostavljanju i učinkovitom upravljanju ERS zbog različitih zakonskih okvira, kulturoloških razlika i nedostatka znanja i stručnosti. ERS promoviraju zajedničko razumijevanje transnacionalnih izazova sa kojima se suočavaju velike multinacionalne kompanije i uključivanje zaposlenika u proces donošenja odluka, s ciljem razmjene mogućih rješenja, olakšavanja njihove provedbe i povećanja utjecaja strateških odluka koje donosi poslodavac.
Zakonodavstvo EU o ERS ima za cilj premostiti jaz između sve transnacionalnijeg korporativnog odlučivanja i nacionalno definiranih i nacionalno ograničenih prava radnika na informiranje i konzultiranje. Kada se odluke kompanije donose na transnacionalnoj razini, nacionalni sustav informiranja i konzultacija ne omogućava zaposlenicima u različitim Zemljama članicama da zajedno organiziraju informacije i izraze svoje stavove ili zabrinutosti o ovim transnacionalnim pitanjima.
Broj kompanija s ERS je relativno stabilan posljednjih desetljeća. Stopa pokrivenosti i ukupan broj ERS nisu se značajno promijenili od preinačenja, pri čemu su novoosnovani ERS zauzeli mjesto raspuštenih, uglavnom zbog restrukturiranja (spajanja).
Prema dostupnim podacima iz 2021. godine, 3676 multinacionalnih kompanija koje posluju u Europskom ekonomskom prostoru (EEA) činile su poduzeće ili grupu poduzeća u okviru djelokruga Direktive, zapošljavajući blizu 30 milijuna radnika u EEA. 55 Europskih radničkih vijeća ili sporazuma o transnacionalnom informiranju i konzultacijama dogovorenih između predstavnika zaposlenika i središnjeg rukovodstva funkcioniraju u oko 1000 kompanija.
Prema sektoru djelatnosti, većina ERS je koncentrirana u velikim metalskim, uslužnim ili kemijskim multinacionalnim kompanijama. ERS se mogu osnovati u kompanijama pod jurisdikcijom zemlje članice EU/EEA, čak i ako se sjedište kompanija nalazi izvan EU. Najveći broj ERS nalazi se u multinacionalnim kompanijama sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama (170), Njemačkoj (124), Francuskoj (102), Ujedinjenom Kraljevstvu (92), Švedskoj (69), Nizozemskoj (58), Švicarskoj (48), Italiji (38), Finskoj (37), Belgiji (36), Japanu (31).
Pitanja za samoprocjenu:
- Što su Europska radnička vijeća i koji je pravni osnov za uspostavljanje ERS?
- Koja je svrha osnivanja Europskih radničkih vijeća?
- Kako su se razvijala Europska radnička vijeća od uspostavljanja Direktive?
